
Devijacija nosa predstavlja zakrivljenost nosne pregrade. U pitanju je tanak, vertikalni zid koji deli nosnu duplju i predvorje nosa na dva dela. Prednji deo je sačinjen od kože i hrskavice i naziva se septalna hrskavica. Zadnji deo je koštane strukture.
Kod dece nosna pregrada je, obično, postavljena u središnjoj ravni lica, dok u kasnijim godinama može biti savijena na jednu stranu. Pri čemu se zakrivljenost najčešće javlja u oba dela nosne pregrade. U ređim slučajevima zahvata samo jedan deo.
Devijacija nosa nije ne samo estetski, već i zdravstveni problem. Imajući ovo u vidu poliklinika Pekić vam otkriva kako da je prepoznate.
Devijacija nosa se po vremenu nastanka deli na urođenu i stečenu. Urođena se ispoljava veoma rano, već u prvi godinama života. Smatra se da je izazvana bržim rastom nosne pregrade od okolnih tkiva nosa tokom fetalnog razvoja. U faktore koji dovode do toga svrstavaju se bolest majke, deficit ishrane i stres u trudnoći.
Stečena devijacija nosa se javlja kasnije. Posledica je najčešće povreda nosa. Mada je mogu izazvati i zapaljenski procesi, tumori i druge bolesti ove regije. Zatim, poremećaji zuba i loše navike, posebno sisanje prstiju u detinjstvu.

Na osnovu oblika, razlikuju se 4 tipa. Dijagonalna devijacija nosa predstavlja zakrivljenje nosne pregreda dijagnolno u levu ili desnu stranu. Kod tipa C i tipa S zakrivljenje ima oblik slova C, odnosno slova S. Dok je lateralno izbočenje u vidu grebena.
Jasno izraženo zakrivljenje, koje narušava estetiku lica, je sigurni znak devijacije. Međutim, mala zakrivljenja ne moraju biti spoljni pokazatelj, te je neophodno obratiti pažnju i na druge simptome.
Otežano disanje, koje uključuje izraženo kijanje i glasno disanje, je karakteristični znak. Često je praćeno osećajem zapušenosti nosa i glavoboljama, kao i bolom u predelu korena nosa, čela i ispod očiju.
Ponekad se javlja i krvarenje iz nosa, jer je nosna sluznica sužena usled devijacije, te dolazi do povreda kapilara. Dok nemogućnost normalnog prolaska vazduha kroz nos izaziva isušivanje površine septuma. Time se stvaraju pogodni uslovi za razvoj zapaljenja sinusa (sinuzitisa).
Kao simptomi navode se i hrkanje i prekidi sna. Dok se kod dugotrajne nelečene devijacije može javiti i poremećaj čula mirisa.
U druge, nekarakteristične, simptome spadaju hronični bronhitis, hronične upale srednjeg uha, tinitus, infekcije disajnih puteva.
Jedino rešenje za devijaciju jeste operacija nosa.
Septoplastika, kako se naziva, podrazumeva uklanjanje deformisanog dela septuma i rekonstrukciju preostalog dela u cilju postizanja funkcionalnosti. Ukoliko je potrebno ili po želji pacijenta, može se istovremeno obaviti i rinoplastika, tj. promena oblika i veličine nosa.
Preporučuju se da se ova estetska intervencija ne izvodi pre 18. godine, jer se do tog perioda nos razvija i raste. Ukoliko se ranije obavi može se javiti ponovna deformacija nosne pregrade. Izuzetak su mlađi pacijenti kojima devijacija znatno otežava disanje.
Pre operacije neophodna je laboratorijska dijagnostika i pregled kardiologa sa EKG-om.
Postoperativni tok obuhvata izbegavanje treninga i većih fizičkih aktivnosti, duvanja nosa i nošenja garderobe koja se navlači preko glave. Treba voditi računa da prilikom spavanja glava bude podignuta.

Ukoliko imate problem devijacije nosa zakažite pregled u poliklinici Pekić. Naš tim čine vrhunski specijalisti otorinolaringologije Prim. dr Karol Čanji i Prof. dr Maja Buljčik Čupić sa višegodišnjim iskustvom.
Zavisno od složenosti intervencije cena se kreće veće od 800 eura, što je znatno povoljnije u odnosu na iznos koji biste trebali da izdvojite za operaciju u prestonici.